DEGENČINA

LIJEPO JE BILO BITI S TOBOM DOK NISAM CULA ONO ZBOGOM ...TA RJEC JE BILA GORA NEGO NOCNA MORA.CEKAM DA PADNE PRAVA KISA MOZDA TE IZBRISEM IZ SRCA MOG MOZDA TE ZBOG OVOGA KAZNI BOG.ZAR NEZNAS KAKKO JE KAD TE OSTAVE.NISILi NIKAD DOZIVIO DA TE DRUGI ZALEE.ZNAM DA TI JE RADITI STO TI ZELIS ALI ZASTO SE MOJIM SUZAMA VESELIS NEMISLIS LI DA CE I TEBE PODSJETITI JER KAD TAD CES I TI OSJETITI.....

kako je zivot komplikovan

 

 
TUZNA LJUBAVNA PRICAAAA
Imala je crnu kosu i crne oci...Imala je 16 godina i tek je bila pocela da voli i to ono pravo...Iskreno ...iz sveg srca...nevino...kako je samo ona znala...Nije znala kako je kad ti neko slomi srce,znala je samo da voli svom snagom i svim srcem...nesvjesna neminovnosti rastanka...Na jednom od brojnih sastanaka za koje je jedinstveno zivjela,uzivala je u sreci...uzivala je gledajuci ga...Odjednom joj neka slutnja prodje kroz srce...On je tada sutio,a sutila je i ona...Onda je poceo:"Znas draga...ti znas da ovo ne moze vjecno da traje...bar ne ovako..."Nije mu dozvolila da nastavi,ustala je i naglo se okrenula i potrcala....Vikao je za njom...nije ga slusala...Trcala je bez predaha i odjednom stala,naslonila se na drvo pored rijeke i pocela da place...Plakala je gorko,plakala je dok su joj se ramena tresla...Pamet joj se pomutila,nije mogla svijesno da razmislja...Osjecala je samo gorcinu i neizmjernu bol koja joj je pritisla dusu...Mjesec je gledao,a rijeka je tekla brzo,bila je mutna...On je i dalje trcao zastajkujuci da vidi da nije gdje skrenula,a u sebi se pitao:Zasto je otisla??Zasto me nije saslusala??Zar ne shvata da mi je dosadilo da krijemo,da sam zelio da svako zna da se volimo???zasto je otisla???ali odgovora nije bilo.....ona se utopila...Kada je stigao na obalu rijeke nasao je samo njen sal...Kada ga je podigao na pijesku obasjanom mjesecinom pisalo je :"Zbogom".Dobro je znao kome je taj pozdrav upucen.Stajao je na ivici obale i gledao rijeku....Gledao je i plakao...Plakao po prvi put otkako je odrastao...Plakao je a onda kao i ona umro...Niko ih vise nije vidio niti pronasao...Njihove grobnice su bile prazne i mozda su bas u dubini te rijeke nasli svoj toliko zeljeni mir...

JAOOOOO...TUZNO ZAR NEE?? :(

Kostala me ta tvoja ljepota barem pola mog zivota..... jer ti nikad nisi znala da na dusu mi je snjeg pao i da svaki put mi se srce zaledi kad te poljubi taj neki drugi .......te suze koje vidsi ..one su zbog tebe...ali ti to nemozes razumjeti..niko nemoze razumjeti TUZNe kad se samo sa tugom druze...NIKO mi nemoze pomoci.......Ali ja CU TE VOLJETIIII ,znam da cu gubiti vrijeme ali Sve suze cu sakriti znam d< mi one nista ne vrijede i VOLjecu te iako znam da od toga nema nista .....Jedne veceri rekla si da me volis,a sljedece si vec otisla..Ostavila si me samog,zbunjenog,zaljubljenog...Ali ti nisi marila za to,za mene,za moje osjecaje,okrenula si se tako hladno,nezainteresovano i otisla si...

otisla si drugom u zagrljaj da isprobas nesto novo..jer tebi je to tako..pronasla si mozda nekog LIJEPSEG I BOLJEG od mene ...mozda si sad njemu u zagrljaj pala .... I ni jedan trenutak nisi pomislila kako se ja osjecam...Ako nista mislio sam da ti je bar malo stalo do naseg prijateljstva,ali sad vidim da sam i to izgubio...U posljednje te vrijeme ne mogu prepoznati,toliko si se promijenila ,ne znam da li je ta promjena nabolje ili nagore za tebe,ali znam da u toj promijeni nema ni mene,a ni naseg prijateljstva...I sta sad da radim nakon svega,moze li mi itko to reci?Da li da i dalje placem i tugujem ili da je prebolim i nadjem novu?Mnogi mi govore da je bolje da te zaboravim,ali ne mogu ni zamisliti kako je to tesko...mnogim je to smijesno i govore MA LAHKO JE NJU ZABORAVIT,pokusaj biti HALDNOKRVAN prema njoj ..ali tesko je to......svaki dan saznajem nesto gore i gore o njoj...to me ubija........kako moze nakon svaga.svega sto smo prozivjeli zajedno to da mi radi...i danas je dobra prema meni....cini mi se da je i dalje tu i da dise samo za mene..a sutra je sve drugacije...NEMOGU vise .......I sto vise razmisljam o tome shvatam kako je moj zivot postao trokut izmedu tebe,tuge i mene...Poceo sam se pretvarati u laznu osobu koja potiskuje svoje osjecaje da bi „dokazao“ da je sve zaboravio...Ali kod kuce,u mojoj sobi je sve drugacije...tu mogu da saslusam samog sebe ...u tihoj noci sam sa tugom...mislim na tebe...suze mi same niz obraze teku..iako uporno pokusavam da ih brisem...one liju liju i liju..........kad ce to prestati.......srce mi se slama.......OSjacam da te MRZIM zbog svega ...a onda opet NEMOGU BEZ tebe i jedva cekam novi dan kad cu te ponovo vidjeti..o znam da cu ponovo popustati pred tvojim laznim smijhom i ponovo cu pomisliti da me mozda VOLIS da sam ti tu negdje u srcu..a onda ces me opet slomiti....i ja to necu izdrzati...sljedeci put to necu moci podnjeti jer svaki trenutak mi se cini kao kraj ...... i mislim da UMIREM zbog tebe ........tebe koja si mi srce uzelaa....

NEVINA ŽENA

I posljednja kap pad i izbrisa swaki tracak wode. Umire njena mladost, sreca i zivotna radost. On drugoj u zagrljaj ode, njoj se nikad wratit nece. I nije ga uopste briga, kraj druge on spokojno dise. Ljubaw se polahko gasi sad joj suza lice kwasi, suzni ociju pismo mu pise, jos jedan uzdah i nista wise. Sad je ona potpuno sama u owoj pustoj sneznoj noci. Tuga joj mirno srce slama jer zna da on nece doci. Padose kapi krwi, ugasi se jos jedan ziwot ni prwi ni posljednji. Ode jos jedna nesretna dusa, na put koju drugu sansu nepruza. Pismo natopljeno suzama nađose u krwawim rukama:  SAMOCA ME UBI JER ON DRUGU LJUBI. BEZ NJEGA NECU DA ZIWIM ZA SWOJU SMRT  NJEGA NEKRIWIM.  Sanduk njen ponesose u hladan grob ga spustise. Sad on suze lije, njega srce tuzno boli. Tugu swoju alkoholom  on lijeci sto njenu smrt on nesprijeci. Ostrim ziletom on presjece wene swe zbog nje NEWINE ZENE

Poslije smrti....

Jednog dana u novinama je osvanula prica da se djevojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladica,prije smrti napisala mu je oprostajno pismo:"DVA SVJETA MI SMO,NIKAD SKUPA MOGLI BITI NISMO,KRAJ TEBE SAM SE OSJECALA KO PTICA U LETU BIO SI MI SVE NA SVIJETU.VOLJELA SAM SVAKI DIO TEBE I ZBOG TOGA PROKLINJALA SEBE,PRATILA SAM SVAKI KORAK TVOJ I PRIZELJKIVALADA SI SAMO MOJ,ALI TEBI JE VAZNIJA BILA DROGA GLEDAO SI U NJU KAO UBOGA.VOLJELA SAM OCAJ NA TVOM LICU DOK SI SVUGDJE SA SOBOM NOSIO SPRICU.KOLIKE SAM NOCI PROPLAKALA MOLECI BOGA DA TE IZBAVI IZ PAKLA TOGA.ZBOG TEBE SAM SKORO UBILA DOK TE DRUGA PRED MOJIM OCIMA LJUBILA.SVAKE NOCI U MISLIMA SU MI BILE TVOJE SMEDE OCI.HTJELA SAM TE PREBOLJETI,HTJELA SAM TE PRESTATI VOLJETI,HTJELA SAM TE ZABORAVITI POMOCU PICA,ALI SAM TE OPET OSJECALA U SVAKOM DJELU SVOG BICA.CIM SAM TE UGLEDALA:PLAVO-SMEDA KOSA,SMEDE OCI ZNALA SAM ZABORAVIT TE NECU MOCI.ZBOG TEBE SAM MORALA KROZ PAKAO PROCI I DO OVE TACKE DOCI.BIO SI MI LJUBAV PRVA,A JA ZA TEBE OD LJUBAVI NI MRVA.NOSILA SAM TE U KRVI A SAD CE NJOM DA SE HRANE CRVI.KAD SE VRATE LASTAVICA JATA VISE NECE BITI MOJIH RUKU DA SE SMJESTE OKO TVOGA VRATA.MOLIM TE SVATI SVU SRECU ZELIM TI JA,ALI NE ZELIM VISE SAMA CEKATI SUMORNE ZORE,OVO JE JEDINI IZLAZ IZ OVE NOCNE MORE.ZNAJ DA TE NE KRIVIM NI ZA STO VOLJELA SAM TE TI MENE NISI I TO JE TO.SAMO TE JEDNO MOLIM POVREMENO MI DONESI NA GROB JEDAN CVIJET,JER IPAK SI BIO SAV MOJ SVIJET!Nakon dva dana u novinama osvane prica:"NA GROBU DJEVOJKE NADOSE LES MRTVOG MLADICA.OBITELJ STO JE DONIJELA CVIJECE SVOJIM MRTVIM NASLA GA JE S NOZEM U PRSIMA.KAD JE DOSLA POLICIJA USTANOVILA MIR,U NJEGOVOJ RUCI NASLA JE KRVAVI PAPIR-JA SAM VOLIO TEBE AL ME OVAJ ZIVOT NEPOVRATNO SJEBE.GADIM SE SAM SEBI JER PRVU LJUBAV NISAM MOGAO PRUZIT TEBI,A VOLIO SAM TE SVJEDOK MI BOG SAD KAD TE NEMA KO DA NEMAM NIKOG SVOG.GURAO SAM TE STALNO OD SEBE JER NISAM ZELIO UNISTITI TEBE.NISAM HTIO DA PATIS,A TISUCU PUTA SAM POZELIO DA MI SE VRATIS.LJUBAV JE KUJA KOJA TE NA SVE NACINE SJEBE,LJUBAV JE ONA GUJA KOJA TE ODVOJILA OD MENE.NE ZELIM VISE BITI TUGE I BOLI ROB,JEDNA ZELJA MI JE DA S TOBOM DJELIM GROB.U ZORU KAD MI SRCE PRESTANE DA LUPA,KAD NISAMO MOGLI ZA ZIVOTA,U SMRTI CEMO BITI SKUPA.........

 

Srebrena kisa andjela

Na ljetnoj kiši stojiš ti…Stojiš i kisneš…Gledaš u mene svojim velikim plavim očima…Nisam sigurna što mi želiš reći, nisam sigurna želiš li mi prići, ili samo stojiš i čekaš…
Tvoje usne polako se razdvojiše, rukom prođeš kroz plavu, mokru kosu, te se kapljice rasprše…
Traperice su ti razderane, krvariš…Da li plačeš?
Krećeš…Pokret ti je tako mekan…Ali, zašto sije sunce dok pada kiša? Zašto je srebrna…? Vidim svijetlost na nebu, čudna je…Zove me…Gledaš me…Zašto? Zašto ništa ne govoriš, samo hodaš prema meni i lomiš se…
Zašto ne odgovaraš?…Plačem, želim te zagrliti, ne mogu se pomaknuti, što je to? Pomozi mi…Prolaziš kraj mene, sjedaš na mokar pod, dodiruješ sjenu…Što ti je?
Tu sam…kraj tebe…ne gledaš me više…
« Dođi…» - govoriš…» Dođi mi opet nazad brzo…»
Ne razumijem…
« Naše vrijeme, nedostaje mi…Naši poljupci utisnuti su na mojim usnama…» - pričaš mi i bacaš crvenu ružu u bezdan…Što je to…» Ne boj se…Sada si gdje želiš biti…Nedostajem li ti?»
Hvata me strah…Što to pričaš…Želim te, boli me…Praznina u meni je…
Srebrna kiša te i dalje moči, ti se ne opireš…Razdvajaš usne, ljubiš me, otvaraš ruke, grliš me, diraš moje lice, diraš moje usne, smiješ se…» Oh, kako volim te…» - govoriš…Sretan si, ali, odlaziš…Opet odlaziš…Okrećeš se…» Ne zaboravi me»
O, živote moj, ne idi od mene…
Pogled skrenem prema dolje…Vidim dugu, ali kako? Vidim anđela, o moj Bože…
Kiša me dodiruje, lakše mi je…Otvaram usne, izgovaram « Volim te «…U svijetlu polako nestajem, čujem te kako govoriš, a nema te, zašto? Čujem kako plačeš, osjećam miris ruža i svijeće.
Plovim kroz nebo, letim iznad otoka, zelenila…Vidim plavi vodopad, zove me…Spuštam se…Biserno more, okružuje me…Ali ne, ja nisam na zemlji…Što je to?…Ne bojim se, dobro mi je…
«Ne boj se» - okrenem se, anđeo i vila rastvoriše krila, i odvedoše me pred sud Božji…Ne vjerujem, ja sam umrla, od boli ja sam mrtva…A ti tek sada plačeš za mnom, tek sada me trebaš i želiš…
Ali ja ne mogu bez tebe…Dođi i poljubi me, dođi i voli me…
Jer srebrna kiša anđela odavno je prestala…moja bol opet je stvarna postala…Dođi i oslobodi moju dušu…Dođi, zagrli me…
Ljubavi, trebam te!