Procitejte.......!!!!!!!
I don't like your girlfriend,She's like so whatever,cause I can do it better,I know that you like me,I know you talk about me all the time again and again,I could be your girlfriend...!!!
¤°°¤Na pjesku sam napisala ime tvoje ali ga obrisa vjetar ludi.Na stablu sam urezala ime tvoje ali ga posjekoše zli ljudi...Tad ga ureza u srce svoje gdje će zauvjek ostati moje.¤°°¤
_M_MALO JE ONIH KOJI ME RAZUMIJU
_A_ A JOŠ MANJE ONIH KOJI TO I POKUŠAVAJU
_L_ LAKO JE REĆI DA TE VIŠE NEVOLIM
_E_ EVO REĆU TI TO I SADA
_N_ NO SAMO BOG ZNA DA TE VOLIM SVE JAČE I VIŠE NEGO TADA
_N_NEMAM HRABROSTI TO TI REĆI
_A_ ALI ŽELIM TVOJE OBEĆANJE STEĆI.....DA ĆU OSTATI ZAUVIJEK TVOJA
_M_A_L_E_N_N_A_
Samo taj jedan trenutak.Nemoj mi ga ukrasti.
(ovo je slicno, mom zivotu....)
Budim se u nadi da će ovaj dan biti bolji...
Budim se u nadi da ću se danas nasmijati...
Budim se u nadi da više neću plakati...
Budim se u nadi...
Više ni ta nada nema smisla.
/nada umire posljednja?/
Svaki dan razmišljam o istoj temi.
Svaki dan se trudim da će biti dobro,da neću plakati.
Mislite da je lako?
Morate se smijati,pred drugima glumiti,a zapravo vam se srce raspada?
Nemam snage pokazati svoje stvarne osjećaje.Bojim se da će me osuđivati.
/ionako nebi bio prvi put/
Nada više u meni ne postoji.Možda tako razmišljam.
Iako je uvijek podsvjesno prisutna.
/ponekad mrzim tu podsvjest,da nije nje,možda bih danas bila u boljoj situaciji/
Kroz sve te faze pokušavam shvatiti neke stvari;ali ne uspijeva mi.
Pokušala sam pobjeći od stvarnosti.Da,jesam.
Pokušala sam i opet sam se morala vratiti u realnost.
Realnost.Koja originalna riječ.
Tako stvarna.
/nikad me nećeš znati pročitati,ionako me ni ne poznaješ./
Nemoj se truditi.Nećeš uspjeti.
Da,rekla sam ti istinu.
"Ne želim te povrijediti ali..."
To su bile tvoje riječi.
Nemoraš objašnjavati,shvatila sam.
Jedini si znao sve moje pokušaje,poteze.Sve.
Ok,ionako sam ja ta koja previše očekuje.
Mogao si jednostavno reći da želiš moj trenutak sreće.
A,ne ovako postupiti.
Sad je kasno.
I'm sorry.
I opet ću se nadati.I opet ću upaliti svijeću i pomoliti se.Podsvjest.
Kada zivot postane sranje!
I kada sve ode k vragu, kad sve stvari do kojih ti je nekad bilo stalo, za koje si mislio da su vazne u tvom zivotu, postanu nestvarne i nebitne, shvatis poraznu cinjenicu da je zivot sranje! Da je zivot kurva, da je zivot svaka onda bezobrazna rijec, i jos gore od toga!
Tako sam nesretna veceras, tako sam potistnena, tako sam usamljena, tako mi se place, a i suze me izdale, nema vise nicega, postajem prazna kutija, bez ikakvih osjecaja i iznenadjenja u meni! Onda mi se opet place kad pomislim kako sam postala prazna, kako sam postala robot...I suza krenu prva, pa druga, pa peta, pa deseta, i onda sam im izgubila redosljed samo su curile jedna za drugom!
Ja gledam u prokleto bijeli zid, mrak mi pada na oci, ruke mi trnu, noge mi trnu...sva sam se ukocila, znam sta mi je uvijek je tako kad placem, i kad sam nasekirana, isplacem se, i sve to prodje, onda bude bolje...Obrisem suze, i slazem sama sebe kako zivot nije sranje, kako je fino biti odvojen od roditelja, nemas nikoga nad glavom da ti kvoca, kako je dobro biti sam u dalekom svijetu, jer tako ojacavam svoju licnost, da budem jaka, da budem hrabra, i tako ja sama sa sobom se svadjam, daleko u noc, dok san ne dodje na moje oci...Onda vise nista ne znam, tad spavam! Rijetko sanjam, sanjam samo kad sam sretna! Probudim se ujutro, Sunce predivno sija, i ja se pitam, zasto sam sinoc bila tuzna, zasto sam tako mnogo plakala...Sunce mi sapne da je za sve Mjesec kriv, i onda budem ljuta na Mjesec, zasto mi to radi...A Mjesec ko mjesec, samo se tajanstveno smijao naredne veceri, nije mi odgovorio zasto se poigrava samnom...Znam samo to da zivot nije sranje, nego je nekad vise okrutan nego bi trebao biti...
Budim se u nadi da će ovaj dan biti bolji...
Budim se u nadi da ću se danas nasmijati...
Budim se u nadi da više neću plakati...
Budim se u nadi...
Više ni ta nada nema smisla.
/nada umire posljednja?/
Svaki dan razmišljam o istoj temi.
Svaki dan se trudim da će biti dobro,da neću plakati.
Mislite da je lako?
Morate se smijati,pred drugima glumiti,a zapravo vam se srce raspada?
Nemam snage pokazati svoje stvarne osjećaje.Bojim se da će me osuđivati.
/ionako nebi bio prvi put/
Nada više u meni ne postoji.Možda tako razmišljam.
Iako je uvijek podsvjesno prisutna.
/ponekad mrzim tu podsvjest,da nije nje,možda bih danas bila u boljoj situaciji/
Kroz sve te faze pokušavam shvatiti neke stvari;ali ne uspijeva mi.
Pokušala sam pobjeći od stvarnosti.Da,jesam.
Pokušala sam i opet sam se morala vratiti u realnost.
Realnost.Koja originalna riječ.
Tako stvarna.
/nikad me nećeš znati pročitati,ionako me ni ne poznaješ./
Nemoj se truditi.Nećeš uspjeti.
Da,rekla sam ti istinu.
"Ne želim te povrijediti ali..."
To su bile tvoje riječi.
Nemoraš objašnjavati,shvatila sam.
Jedini si znao sve moje pokušaje,poteze.Sve.
Ok,ionako sam ja ta koja previše očekuje.
Mogao si jednostavno reći da želiš moj trenutak sreće.
A,ne ovako postupiti.
Sad je kasno.
I'm sorry.
I opet ću se nadati.I opet ću upaliti svijeću i pomoliti se.Podsvjest.
Kada zivot postane sranje!
I kada sve ode k vragu, kad sve stvari do kojih ti je nekad bilo stalo, za koje si mislio da su vazne u tvom zivotu, postanu nestvarne i nebitne, shvatis poraznu cinjenicu da je zivot sranje! Da je zivot kurva, da je zivot svaka onda bezobrazna rijec, i jos gore od toga!
Tako sam nesretna veceras, tako sam potistnena, tako sam usamljena, tako mi se place, a i suze me izdale, nema vise nicega, postajem prazna kutija, bez ikakvih osjecaja i iznenadjenja u meni! Onda mi se opet place kad pomislim kako sam postala prazna, kako sam postala robot...I suza krenu prva, pa druga, pa peta, pa deseta, i onda sam im izgubila redosljed samo su curile jedna za drugom!
Ja gledam u prokleto bijeli zid, mrak mi pada na oci, ruke mi trnu, noge mi trnu...sva sam se ukocila, znam sta mi je uvijek je tako kad placem, i kad sam nasekirana, isplacem se, i sve to prodje, onda bude bolje...Obrisem suze, i slazem sama sebe kako zivot nije sranje, kako je fino biti odvojen od roditelja, nemas nikoga nad glavom da ti kvoca, kako je dobro biti sam u dalekom svijetu, jer tako ojacavam svoju licnost, da budem jaka, da budem hrabra, i tako ja sama sa sobom se svadjam, daleko u noc, dok san ne dodje na moje oci...Onda vise nista ne znam, tad spavam! Rijetko sanjam, sanjam samo kad sam sretna! Probudim se ujutro, Sunce predivno sija, i ja se pitam, zasto sam sinoc bila tuzna, zasto sam tako mnogo plakala...Sunce mi sapne da je za sve Mjesec kriv, i onda budem ljuta na Mjesec, zasto mi to radi...A Mjesec ko mjesec, samo se tajanstveno smijao naredne veceri, nije mi odgovorio zasto se poigrava samnom...Znam samo to da zivot nije sranje, nego je nekad vise okrutan nego bi trebao biti...
LJUBAVNA PRICA..
Dvoje mladih zaljubljeni bise voljeli se od zivota vise...
Kad je doslo vrijeme za udaju ranu u proljece u mjesecu maju
nastadose problemi i muke jer roditelji umjesase ruke...
Radi starog obicaja svoga obecase cerku za drugoga.
Jednog dana majka cerku hvali,mila ceri mi smo tebe dali,
za komsiju iz bogate kuce,otac majka hoce da je vuce...
Mila majko zivota ti tvoga sto mi branis za dragana moga..?
Sto mi branis za dragana moga ja ne trazim ni imanje ni
blago niti drugoga.
Mila kceri ne ulazi tuda to je ta kuca i nepostoji druga...
mora biti kako ti se kaze ni BOG dragi tebi ne pomaze...
Suze lije,rukom ih brise i ovako dragom pismo pise... :
...moj dragane,moj voljeni raju moji mene za tebe ne daju
vec me daju za imanja malo za komsiju pusto im ostalo. Za drugoga ziva poci necu,ili za te ili u grob lecu...
Kad je cuo tuzne vjesti oko njega zemlja se okrenu pa on podje u sred bijela dana nadje dragu lica uplakana.
Ne placi draga,nemoj suze liti skupa cemo u grob i ja i ti ..!
Zagrli je,pa se poljubise i u hladnu vodu zaskocise...
Hladna vodo mojoj maci kazi neka svako svoju ljubav trazi !!!
jer sam samo molila se BOGU,a sad mladi lezimo u grobu...
ja sam njemu majko vjerna bila nikad drugog ja nebi ljubila...
...jedna tuzne zivotna prica.....
Uskoro ce ponoc i preda mnom je josh jedna duga neprospavana noc. Ponovo pred ocima imam tvoj lik koji mi ne dopusta da zaspim. I nocas me odjednom svaka sitnica podsjeca na tebe. Ali je na zalost kasno za nas, ti nisi moj..!!!...Pokushavam shvatiti ko si mi zapravo ti..??...Jel' mi te Bog poslao kao kaznu ili kao nagradu?Shta mi vise znaci u zivotu: kada izmjenimo koju jadnu rijec ili samoca,tuga i bijes u nocima poput ove...Ti jednostavno znas biti ono shto treba. Iako sam svjesna da me ne volis u meni zivi nada da ce nas sudbina opet na isti put navesti...
....I svaki put kad se tebe sjetim ne mogu sakriti da te ponekad tako silno zelim vidjeti...dotaknuti...osjetiti....Vec danima ti pokushavam naci manu koja ce me natjerati da te zamrzim i zavolim nekoga drugog!!...Ali sve je to uzalud...svaka tvoja mana na kraju postane simpaticna i samo josh vishe pridonosi tvojoj neodoljivosti...Iz dana u dan svakog momka uporedjujem sa tobom, ali ni jedan nije simpatican kao ti.nije njezan kao ti,nema tako plave oci kao ti...Jednostavno nije TI...Koliko sam samo puta zazeljela da te nikada nisam zavoljela. Da te nikada nisam ni upoznala onaj dan...!!!...Ali neke se stvari jednostavno dogode, one nemaju veze sa nama...Pokushavam saznati koju ulogu uopce igram u tvom zivotu..?!??
Kako god da okrenem ja sam ta koja gubi. Uostalom ti si vjerovatno sretan, a ja sam ta koja ne moze dobiti ono shto najvishe zeli..TEBE...! Ponekad te zelim nazvati samo da ti cujemo glas. Ali tada shvatim da to nema smisla. Polako ali sigurno, u ove dvije godine postao si dio mene i to me izludjuje. Na koju god stranu zivota da krenem, pronadjem dio tebe, i to me polagano ubija...!!
...Zelim okrenuti novi list, zaista to zelim, ali.....Jednostavno ne mogu...!!!
Tuzno je kako sve prolazi kada treba biti najbolje...Ali za ljubav ja necu moliti, jer te ne mogu natjerati da me zavolis...NE MOGU....!! Svake noci placem jer se ne mogu pomiriti sa stvarnoscu. Sa tolikoti boli sve ovo pishem, oprosti mi ako sam te zbog necega povrijedila. ali vjeruj mi da to nisam napravila namjerno. Tesko je kada zivot zaboli, kada odjednom ti sve krivo krene, kda te niko ne razumije, kada ti nema niko vise cuvati oslonac, kada savkoga razocaras...
...Sve shto sam napravila bilo je krivo, i zbog toga mrzim samu sebe. Ali vrijeme se nazalost ne moze vratiti. Znam da ti ove moje rijeci ama bash nishta ne znace...mozda su ti cak i smijesne....Ali jednoga dana mozda ih cak i budesh shvatio....AKO SE IKADA ZALJUBIS U NEKOGA ISTINSKI, A TA TI LJUBAV NE BUDE UZVRACENA NIMALO...!!...sjetit ces se mene kad zaplaces prvi put....
U zivotu sam samo tebe bash voljela,zeljela....ali josh te volim, samo te nikada necu imati....probala sam, ali ne mogu pronaci nacin da zaboravim ovu ljubav, bol koja me cijelo ovo vrijeme gushi...ne mogu...pkusala sam...u ovom trenutku se pitam zasto ja tebi uopste sve ovo pishem...??!!??
Ne znam ni sama..? Zasto se stalno ponizavam zbog tebe?? Zasto?...Zasto mi to treba?..Sta imam uopste od ovoga?...
...Nista! Ali mozda ti zelim pokazati da uopste nisam tako losha osoba?...
Pa zar bih ti sve ovo pisala da sam neka hladna kuja ili da mi uopste nista ne znacis??!!...
Sta josh cekam..?
Zasto josh placem za tobom..?
Kada znam da te suze uciniti mojim nece, josh uvijek se slamam, nedostajes mi sve vishe!!! Ne mogu prestati misliti na tebe! Ne znam da li si ti moja kazna ili nagrada...ali ti mogu reci josh samo jedno...
....OPROSTI MI SHTO TE VOLIM...!!!
Uskoro ce ponoc i preda mnom je josh jedna duga neprospavana noc. Ponovo pred ocima imam tvoj lik koji mi ne dopusta da zaspim. I nocas me odjednom svaka sitnica podsjeca na tebe. Ali je na zalost kasno za nas, ti nisi moj..!!!...Pokushavam shvatiti ko si mi zapravo ti..??...Jel' mi te Bog poslao kao kaznu ili kao nagradu?Shta mi vise znaci u zivotu: kada izmjenimo koju jadnu rijec ili samoca,tuga i bijes u nocima poput ove...Ti jednostavno znas biti ono shto treba. Iako sam svjesna da me ne volis u meni zivi nada da ce nas sudbina opet na isti put navesti...
....I svaki put kad se tebe sjetim ne mogu sakriti da te ponekad tako silno zelim vidjeti...dotaknuti...osjetiti....Vec danima ti pokushavam naci manu koja ce me natjerati da te zamrzim i zavolim nekoga drugog!!...Ali sve je to uzalud...svaka tvoja mana na kraju postane simpaticna i samo josh vishe pridonosi tvojoj neodoljivosti...Iz dana u dan svakog momka uporedjujem sa tobom, ali ni jedan nije simpatican kao ti.nije njezan kao ti,nema tako plave oci kao ti...Jednostavno nije TI...Koliko sam samo puta zazeljela da te nikada nisam zavoljela. Da te nikada nisam ni upoznala onaj dan...!!!...Ali neke se stvari jednostavno dogode, one nemaju veze sa nama...Pokushavam saznati koju ulogu uopce igram u tvom zivotu..?!??
Kako god da okrenem ja sam ta koja gubi. Uostalom ti si vjerovatno sretan, a ja sam ta koja ne moze dobiti ono shto najvishe zeli..TEBE...! Ponekad te zelim nazvati samo da ti cujemo glas. Ali tada shvatim da to nema smisla. Polako ali sigurno, u ove dvije godine postao si dio mene i to me izludjuje. Na koju god stranu zivota da krenem, pronadjem dio tebe, i to me polagano ubija...!!
...Zelim okrenuti novi list, zaista to zelim, ali.....Jednostavno ne mogu...!!!
Tuzno je kako sve prolazi kada treba biti najbolje...Ali za ljubav ja necu moliti, jer te ne mogu natjerati da me zavolis...NE MOGU....!! Svake noci placem jer se ne mogu pomiriti sa stvarnoscu. Sa tolikoti boli sve ovo pishem, oprosti mi ako sam te zbog necega povrijedila. ali vjeruj mi da to nisam napravila namjerno. Tesko je kada zivot zaboli, kada odjednom ti sve krivo krene, kda te niko ne razumije, kada ti nema niko vise cuvati oslonac, kada savkoga razocaras...
...Sve shto sam napravila bilo je krivo, i zbog toga mrzim samu sebe. Ali vrijeme se nazalost ne moze vratiti. Znam da ti ove moje rijeci ama bash nishta ne znace...mozda su ti cak i smijesne....Ali jednoga dana mozda ih cak i budesh shvatio....AKO SE IKADA ZALJUBIS U NEKOGA ISTINSKI, A TA TI LJUBAV NE BUDE UZVRACENA NIMALO...!!...sjetit ces se mene kad zaplaces prvi put....
U zivotu sam samo tebe bash voljela,zeljela....ali josh te volim, samo te nikada necu imati....probala sam, ali ne mogu pronaci nacin da zaboravim ovu ljubav, bol koja me cijelo ovo vrijeme gushi...ne mogu...pkusala sam...u ovom trenutku se pitam zasto ja tebi uopste sve ovo pishem...??!!??
Ne znam ni sama..? Zasto se stalno ponizavam zbog tebe?? Zasto?...Zasto mi to treba?..Sta imam uopste od ovoga?...
...Nista! Ali mozda ti zelim pokazati da uopste nisam tako losha osoba?...
Pa zar bih ti sve ovo pisala da sam neka hladna kuja ili da mi uopste nista ne znacis??!!...
Sta josh cekam..?
Zasto josh placem za tobom..?
Kada znam da te suze uciniti mojim nece, josh uvijek se slamam, nedostajes mi sve vishe!!! Ne mogu prestati misliti na tebe! Ne znam da li si ti moja kazna ili nagrada...ali ti mogu reci josh samo jedno...
....OPROSTI MI SHTO TE VOLIM...!!!