Sreda, Septembar 03, 2008
Procitejte.......!!!!!!!
I don't like your girlfriend,She's like so whatever,cause I can do it better,I know that you like me,I know you talk about me all the time again and again,I could be your girlfriend...!!!
¤°°¤Na pjesku sam napisala ime tvoje ali ga obrisa vjetar ludi.Na stablu sam urezala ime tvoje ali ga posjekoše zli ljudi...Tad ga ureza u srce svoje gdje će zauvjek ostati moje.¤°°¤
_M_MALO JE ONIH KOJI ME RAZUMIJU
_A_ A JOŠ MANJE ONIH KOJI TO I POKUŠAVAJU
_L_ LAKO JE REĆI DA TE VIŠE NEVOLIM
_E_ EVO REĆU TI TO I SADA
_N_ NO SAMO BOG ZNA DA TE VOLIM SVE JAČE I VIŠE NEGO TADA
_N_NEMAM HRABROSTI TO TI REĆI
_A_ ALI ŽELIM TVOJE OBEĆANJE STEĆI.....DA ĆU OSTATI ZAUVIJEK TVOJA
_M_A_L_E_N_N_A_
Samo taj jedan trenutak.Nemoj mi ga ukrasti.
(ovo je slicno, mom zivotu....)
Budim se u nadi da će ovaj dan biti bolji...
Budim se u nadi da ću se danas nasmijati...
Budim se u nadi da više neću plakati...
Budim se u nadi...
Više ni ta nada nema smisla.
/nada umire posljednja?/
Svaki dan razmišljam o istoj temi.
Svaki dan se trudim da će biti dobro,da neću plakati.
Mislite da je lako?
Morate se smijati,pred drugima glumiti,a zapravo vam se srce raspada?
Nemam snage pokazati svoje stvarne osjećaje.Bojim se da će me osuđivati.
/ionako nebi bio prvi put/
Nada više u meni ne postoji.Možda tako razmišljam.
Iako je uvijek podsvjesno prisutna.
/ponekad mrzim tu podsvjest,da nije nje,možda bih danas bila u boljoj situaciji/
Kroz sve te faze pokušavam shvatiti neke stvari;ali ne uspijeva mi.
Pokušala sam pobjeći od stvarnosti.Da,jesam.
Pokušala sam i opet sam se morala vratiti u realnost.
Realnost.Koja originalna riječ.
Tako stvarna.
/nikad me nećeš znati pročitati,ionako me ni ne poznaješ./
Nemoj se truditi.Nećeš uspjeti.
Da,rekla sam ti istinu.
"Ne želim te povrijediti ali..."
To su bile tvoje riječi.
Nemoraš objašnjavati,shvatila sam.
Jedini si znao sve moje pokušaje,poteze.Sve.
Ok,ionako sam ja ta koja previše očekuje.
Mogao si jednostavno reći da želiš moj trenutak sreće.
A,ne ovako postupiti.
Sad je kasno.
I'm sorry.
I opet ću se nadati.I opet ću upaliti svijeću i pomoliti se.Podsvjest.
Kada zivot postane sranje!
I kada sve ode k vragu, kad sve stvari do kojih ti je nekad bilo stalo, za koje si mislio da su vazne u tvom zivotu, postanu nestvarne i nebitne, shvatis poraznu cinjenicu da je zivot sranje! Da je zivot kurva, da je zivot svaka onda bezobrazna rijec, i jos gore od toga!
Tako sam nesretna veceras, tako sam potistnena, tako sam usamljena, tako mi se place, a i suze me izdale, nema vise nicega, postajem prazna kutija, bez ikakvih osjecaja i iznenadjenja u meni! Onda mi se opet place kad pomislim kako sam postala prazna, kako sam postala robot...I suza krenu prva, pa druga, pa peta, pa deseta, i onda sam im izgubila redosljed samo su curile jedna za drugom!
Ja gledam u prokleto bijeli zid, mrak mi pada na oci, ruke mi trnu, noge mi trnu...sva sam se ukocila, znam sta mi je uvijek je tako kad placem, i kad sam nasekirana, isplacem se, i sve to prodje, onda bude bolje...Obrisem suze, i slazem sama sebe kako zivot nije sranje, kako je fino biti odvojen od roditelja, nemas nikoga nad glavom da ti kvoca, kako je dobro biti sam u dalekom svijetu, jer tako ojacavam svoju licnost, da budem jaka, da budem hrabra, i tako ja sama sa sobom se svadjam, daleko u noc, dok san ne dodje na moje oci...Onda vise nista ne znam, tad spavam! Rijetko sanjam, sanjam samo kad sam sretna! Probudim se ujutro, Sunce predivno sija, i ja se pitam, zasto sam sinoc bila tuzna, zasto sam tako mnogo plakala...Sunce mi sapne da je za sve Mjesec kriv, i onda budem ljuta na Mjesec, zasto mi to radi...A Mjesec ko mjesec, samo se tajanstveno smijao naredne veceri, nije mi odgovorio zasto se poigrava samnom...Znam samo to da zivot nije sranje, nego je nekad vise okrutan nego bi trebao biti...
Budim se u nadi da će ovaj dan biti bolji...
Budim se u nadi da ću se danas nasmijati...
Budim se u nadi da više neću plakati...
Budim se u nadi...
Više ni ta nada nema smisla.
/nada umire posljednja?/
Svaki dan razmišljam o istoj temi.
Svaki dan se trudim da će biti dobro,da neću plakati.
Mislite da je lako?
Morate se smijati,pred drugima glumiti,a zapravo vam se srce raspada?
Nemam snage pokazati svoje stvarne osjećaje.Bojim se da će me osuđivati.
/ionako nebi bio prvi put/
Nada više u meni ne postoji.Možda tako razmišljam.
Iako je uvijek podsvjesno prisutna.
/ponekad mrzim tu podsvjest,da nije nje,možda bih danas bila u boljoj situaciji/
Kroz sve te faze pokušavam shvatiti neke stvari;ali ne uspijeva mi.
Pokušala sam pobjeći od stvarnosti.Da,jesam.
Pokušala sam i opet sam se morala vratiti u realnost.
Realnost.Koja originalna riječ.
Tako stvarna.
/nikad me nećeš znati pročitati,ionako me ni ne poznaješ./
Nemoj se truditi.Nećeš uspjeti.
Da,rekla sam ti istinu.
"Ne želim te povrijediti ali..."
To su bile tvoje riječi.
Nemoraš objašnjavati,shvatila sam.
Jedini si znao sve moje pokušaje,poteze.Sve.
Ok,ionako sam ja ta koja previše očekuje.
Mogao si jednostavno reći da želiš moj trenutak sreće.
A,ne ovako postupiti.
Sad je kasno.
I'm sorry.
I opet ću se nadati.I opet ću upaliti svijeću i pomoliti se.Podsvjest.
Kada zivot postane sranje!
I kada sve ode k vragu, kad sve stvari do kojih ti je nekad bilo stalo, za koje si mislio da su vazne u tvom zivotu, postanu nestvarne i nebitne, shvatis poraznu cinjenicu da je zivot sranje! Da je zivot kurva, da je zivot svaka onda bezobrazna rijec, i jos gore od toga!
Tako sam nesretna veceras, tako sam potistnena, tako sam usamljena, tako mi se place, a i suze me izdale, nema vise nicega, postajem prazna kutija, bez ikakvih osjecaja i iznenadjenja u meni! Onda mi se opet place kad pomislim kako sam postala prazna, kako sam postala robot...I suza krenu prva, pa druga, pa peta, pa deseta, i onda sam im izgubila redosljed samo su curile jedna za drugom!
Ja gledam u prokleto bijeli zid, mrak mi pada na oci, ruke mi trnu, noge mi trnu...sva sam se ukocila, znam sta mi je uvijek je tako kad placem, i kad sam nasekirana, isplacem se, i sve to prodje, onda bude bolje...Obrisem suze, i slazem sama sebe kako zivot nije sranje, kako je fino biti odvojen od roditelja, nemas nikoga nad glavom da ti kvoca, kako je dobro biti sam u dalekom svijetu, jer tako ojacavam svoju licnost, da budem jaka, da budem hrabra, i tako ja sama sa sobom se svadjam, daleko u noc, dok san ne dodje na moje oci...Onda vise nista ne znam, tad spavam! Rijetko sanjam, sanjam samo kad sam sretna! Probudim se ujutro, Sunce predivno sija, i ja se pitam, zasto sam sinoc bila tuzna, zasto sam tako mnogo plakala...Sunce mi sapne da je za sve Mjesec kriv, i onda budem ljuta na Mjesec, zasto mi to radi...A Mjesec ko mjesec, samo se tajanstveno smijao naredne veceri, nije mi odgovorio zasto se poigrava samnom...Znam samo to da zivot nije sranje, nego je nekad vise okrutan nego bi trebao biti...