Subota, Avgust 30, 2008
jedna ljubavna prica....
Mala djevojčica, sklupčana, uplakana iza staklenog zida. Iza zida kojega je sama napravila. A kojega je tako lako slomiti, samo malo nježnosti....i zid se rasprsne u stotinu komadića.
Koliko je već grešaka napravila u životu.
Prvi momak, stariji od nje, patila je za njim cijeli prvi razred srednje škole. On je onda bio maturant, faca. Prohodali tek nakon nekoliko godina. Veza na daljinu, 600 km. Zaljubila se. On ne. Bila mu je draga, ali je nije volio. Iako im je dugo trebali da se maknu jedno od drugoga. Mlada i naivna, a on stari lisac...priča stara koliko i svijet.
Nakon toga mjeseci samoće. Tu i tamo netko proleti, a na početku ljeta nova ljubav na pomolu. Simpa momak. Opet joj nije trebalo dugo da se zaljubi. Gladna ljubavi i nježnosti. Ovaj put 100 km udaljenosti. Prevario ju je. Oprostila mu je. Ali nije išlo. Ona ga je shvatila ozbiljno, on nju ne. Sada je oženjen i ima dijete. U dobrim su odnosima, na njega se nije mogla ljutiti. Nakon što je vrijeme zalječilo rane, ostali su u dobrim odnosima.
Ali bolilo ju je nakon prekida jako, kreten je uletio u pravom trenutku. Još joj ni do dan danas nije jasno kako je mogla biti tako glupa i slijepa. On je jednostavno bio kreten u pravom smislu te riječi. Iako je možda bolji opis njega - jadnik. Svejedno. Riješila ga se jedva, nije je htio pustit. Iako ne želi priznat, srami se što mu je sve dopuštala. Svi mi znamo zajebat nešta u životu. Jadnik je bio njezin zajeb.
Dok je sama...kučka je....hladna. Muškarci su joj samo igračke.
Kako je lagala samu sebe
On, jedini zbog kojeg je patila. Zbog kojeg je osjetila takvu bol. Bol kao da joj netko čupa srce iz grudi, toliko jaka i fizička. Voljela ga je, on za nju nije mario. Prelazila je preko njegovog ignoriranja. Trčala za njim ko psić. Nije mogla podnijeti tu bol. Ali onda je rekla dosta.
Nakon što je to preživjela, shvatila je da je ništa ne može uništiti. Dobila je hrabrost. Prestala se toliko bojati da će biti povrijeđena. Na tome mu je zahvalna.
Nastavila se zabavljati. Nije joj više trebao zid. Ojačala je. Ali nastavila je nositi masku. Htjela je glumiti jaku i nedodirljivu osobu.
Mala djevojčica, nije ju bilo teško pročitati..... ako si znao gledati.
Zaljubila se odjednom. U Njega. Uletio joj je u život posve nenadano, nakon što je rekla da joj je dosta i veza i muškaraca, trebala je odmor.
Nakon one patnje, naučila je slušati unutarnji glas.
Poslušala ga je u vezi Njega. Nije pogriješila. Bar ne još.
Sretna. Napokon sretna i iskreno voljena.
Sreća kada ju je najmanje očekivala. Makar ne potrajala dugo, biti će zahvalana i za ovo vrijeme što su proveli skupa.
Ne srami se djevojčice u sebi. Nema više maske. Nema zida.
Djevojčica je sretna i voljena, okružena nježnošću.
Sunce kad tada izađe.
Happy end....